Digitalna bezbjednost

INTERNET

 je važan i velik resurs različitih informacija, koje mogu biti mač sa dvije oštrice ukoliko djete ne zna kako treba da se ponaša na internetu.

Ukoliko djetetu pomognemo da nauči da koristi internet na bezbjedan način i razlikuje šta su korisne i pouzdane informacije od onih koje to nisu, možemo očekivati psihosocijalni razvoj kod djeteta. Dexter’s IT laboratorija je škola programiranja namjenjena djeci od 8-16 godina. Svaki naš kurs koji imamo baziran je na korišćenju računara i interneta kao i programi i projekti koje pravimo.

Pored toga što djecu učimo osnovama programiranja, težimo ka tome da svakodnevno djecu informišemo koji su to potencijalni problemi koji mogu da se dese ako se internet ne koristi pravilno, i iz tog razloga smo osjetili potrebu da na našim časovima, uz stručnu pomoć psihologa i kroz radionice naši polaznici dobiju potrebne informacije i saznaju  šta je to digitalna bezbjednost.

DIGITALNO NASILJE

Digitalno nasilje predstavlja ponašanje koje za cilj ima uznemiravanje, povređivanje, ponižavanje, i nanošenje štete drugoj osobi, putem digitalnih tehnologija. Često se javlja zabluda da se nasilje ne može desiti putem digitalnih tehnologija, jer se ne dešava licem u lice. Visok stepen anonimnosti ga upravo i čini težim za prepoznavanje. Žrtve su stalno dostupne, čak i kad ne koriste internet. U digitalno nasilje spadaju uvredljive i prijeteće poruke i video snimci, uznemiravanje telefonskim pozivima, lažno predstavljanje, glasine, krađa lozinki i indetiteta, slanje virusa i sl.

ZAŠTITI SE

DJECA

Veoma je važno biti obazriv prilikom objavljivanja ličnih podataka (tačna adresa stanovanja, broj telefona i slično) i voditi računa sa kim se komunicira jer nisu svi na mreži uvjek pouzdani i iskreni kad se predstavljaju.

Nadimci obezbjeđuju zaštitu, kao i pouzdana lozinka koja bi trebala da sadrži veći broj različitih karaktera i simbola, koju ne djelimo sa drugima.

RODITELJI

Roditelji treba da zaštite računar antivirus programima i ograniče pristup djeci pojedinim sadržajima i sajtovima.

Roditelji bi trebali da upoznaju djecu da postoji propisana donja uzrasna granica za većinu društvenih mreža i sajtova, i zašto se smatra manje bezbjednim da djeca pristupaju takvim sadžajima na mlađem uzrastu.

 

ŠTA AKO ME NEKO UZNEMIRAVA?

DJECA

Blokirati osobu koja nas kontaktira, ne odgovarati na uznemiravajuće i prijeteće poruke, sačuvati dokaze uznemiravanja, prijaviti situaciju nekoj odrasloj osobi.

RODITELJI

Razgovarati sa djetetom, pružiti mu podršku i razumjevanje, ne osuđivati ga, savjetovati ga da ne odgovara na uznemiravajuće i preteće poruke, obavjestiti nadležne službe.

KOME DA SE OBRATIM?

DJECA

Ukoliko se djete osjeti nebezbjednim u nekoj situaciji (neprijatna/uvredljiva poruka preko društvenih mreža, nepoznata osoba koja ih kontaktira i slično) treba da se obrati bilo kojoj pouzdanoj, odrasloj osobi koja mu može pomoći u takvoj ili sličnoj situaciji. Osobe od poverenja su najčešće roditelji, bliža rodbina, učitelji/nastavnici, pedagog/psiholog i slično.

RODITELJI

Generacijski jaz-sa ekspanzijom interneta i tehnologije djeca su postala više digitalno pismena u odnosu na svoje roditelje što je napravilo raskorak među njima. Ukoliko se i roditelji edukuju o načinu kako tehnologija funkcioniše, moći će bolje da razumiju djete i da mu lakše pomognu da nauči kako pravilno treba da se koristi internet i objasne šta je prihvatljivo i bezbjedno ponašanje na internetu. Koristeći internet zajedno sa djetetom, razgovarati o prednostima i manama interneta, stavljajući se u poziciju roditelja koji razumije djetetovu potrebu za korišćenjem savremene tehnologije i istovremenim postavljanjem jasnih granica u dužini i načinu korišćenja tih resursa (na primer: “kućna pravila za korišćenje interneta”), može se očekivati da će djete na bezbjedniji način koristiti internet i tehnologiju. Najvažnije je razviti odnos povjerenja i podrške sa djecom, kako bi im se uvjek povjeravala. Važno je da roditelji prate promjene u ponašanju svog djeteta jer na taj način mogu na vrijeme da reaguju.

                                                                                                        INTERNET BONTON

  • Vodite računa o sebi i drugima kada ste na mreži. To najpre znači da treba da se vodi računa o riječniku i na koji način se obraćamo onima sa kojima smo u komunikaciji.
  • Korišćenjem skraćenica povećavamo mogućnost da se pojave nesuglasice i konflikti u komunikaciji.
  • Važno je znati da svaka aktivnost na internetu ostavlja “trag”, i da samim brisanjem nekog sadržaja nismo učinili da isti i nestane iz digitalnog svijeta. 
  • Prijaviti nasilje, kada se dešava nama ali ako primjetimo i da neko drugi trpi nasilje.

Renata Jevtić Mešter

Psiholog

“Najznačajnije od svega jeste da roditelji budu u kontinuiranoj komunikaciji sa djecom, kroz edukaciju u korišćenju tehnologija ali najviše u prepoznavanju potencijalnih neprijatnih i uznemirujućih sadržaja i situacija. Jedino na taj način će djeca, kada ne bude odraslih u blizini, znati pravilno da odreaguju i zaštite se u nebezbednoj situaciji.”